Naknada nematerijalne štete kod obrade podataka

 

Opća uredba o zaštiti podataka u uvodnoj odredbi (75)[1]  navodi da obrada osobnih podataka može prouzročiti fizičku, materijalnu ili nematerijalnu štetu i to u svim aspektima obrade podatka.

Člankom 82. Uredbe propisano je jasno Pravo na naknadu štete u slučaju povrede odredbi Uredbe: „Svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Uredbe ima pravo na naknadu od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu.“

Pritom je svaki voditelj obrade koji je uključen u obradu odgovoran za štetu prouzročenu obradom kojom se krši Uredba, dok je Izvršitelj obrade  odgovoran za štetu prouzročenu obradom samo ako nije poštovao obveze iz ove Uredbe koje su posebno namijenjene izvršiteljima obrade ili je djelovao izvan zakonitih uputa voditelja obrade ili protivno njima.

Izuzeće od odgovornosti moguće je ako Voditelj obrade ili Izvršitelj obrade dokaže da nije ni na koji način odgovoran za događaj koji je prouzročio štetu. Generalno stajalište je da izuzeća od odgovornosti trebaju biti vrlo su stroga i zahtijevaju dokaz da voditelj ili izvršitelj obrade ni na koji način nije odgovoran za događaj koji je prouzročio štetu.

Naknada mora biti „potpuna i učinkovita” s obzirom na pretrpljenu štetu. Ako je šteta uzrokovana obradom nekoliko voditelja obrade ili izvršitelja obrade, svaki voditelj obrade ili izvršitelj obrade mora snositi odgovornost za svu štetu. Tim se pravilom nastoji osigurati učinkovita naknada za ispitanike i koordinirani pristup sukladnosti voditelja obrade i izvršitelja obrade koji sudjeluju u aktivnostima obrade.

Primjer: Ispitanici ne moraju pokrenuti postupak i zatražiti naknadu štete od svih tijela odgovornih za štetu jer to može podrazumijevati visoke troškove i dugotrajne postupke. Dovoljno je pokrenuti postupak protiv jednog od zajedničkih voditelja obrade, koji će snositi odgovornost za svu štetu. U takvim slučajevima voditelj obrade ili izvršitelj obrade koji plati odštetu naknadno ima pravo na povrat dijela plaćenog iznosa od drugih tijela uklju­čenih u obradu i odgovornih za kršenje proporcionalno njihovu dijelu odgo­vornosti za štetu. Ti postupci između različitih zajedničkih voditelja obrade i izvršitelja obrade odvijaju se nakon što ispitanik primi naknadu te on u njima ne sudjeluje.

Znači ako je u istu obradu uključeno više od jednog voditelja obrade i/ili izvršitelja obrade, propisana je solidarna odgovorni za bilo kakvu štetu prouzročenu obradom, pri čemu voditelj ili izvršitelj koji je platio punu odštetu za pretrpljenu štetu ima pravo regresa od drugih sudionika u obradi.

 

 

Uredba propisuje izberivu nadležnost u postupcima za naknadu štete. Prema Uredbi sudski postupak za ostvarivanje prava na naknadu štete vodi se pred sudovima sudovima države članice u kojoj voditelj obrade ili izvršitelj obrade ima poslovni nastan. Osim toga, takvi se postupci mogu voditi pred sudovima države članice u kojoj ispitanik ima uobičajeno boravište, osim ako je voditelj obrade ili izvršitelj obrade tijelo javne vlasti neke države članice koje djeluje izvršavajući svoje javne ovlasti.

Zakon  o parničnom postupku također propisuje izberivu nadležnost u sporovima za naknadu štete, gdje osim općemjesne nadležnosti prema sjedištu tuženika, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

UREDBA (EZ) br. 864/2007 o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) izrijekom se ne primijenjuje na izvanugovorne obveze nastale zbog kršenja privatnosti i osobnih prava.

Glede odgovornosti osoba koje djeluju u obradi osobnih podataka kod samog Voditelja ili Izvršitelja obrade potrebno je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima koji propisuju Odgovornost poslodavca ili odgovornost pravne osobe za štetu koju prouzroči njezino tijelo[2].

Zakonom o provedbi Uredbe propisano je da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava, o čemu Agencija odlučuje rješenjem, koji predstavlja konačni upravni akt. Protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se tužbom može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.  Ukoliko je ispitanik u slučaju povrede osobnih podataka već pribavio pravomoćno rješenje Agencije o povredi osobnih podataka tada se u sudskom postupku ne bi trebalo posebno dokazivati pretpostavke protupravnosti i postojanja štetne radnje.

Povreda osobnih podataka definira se kao kršenje sigurnosti koje dovodi do slučajnog ili nezakonitog uništenja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa osobnim podacima koji su preneseni, pohranjeni ili na drugi način obrađivani;

NEMARIJELNA ŠTETA u smislu povrede osobnih podataka predstavlja povredu prava osobnosti koja je pak definirana člankom 19. Zakona o obveznim odnosima:

(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

[1] obrade osobnih podataka koja bi mogla prouzročiti fizičku, materijalnu ili nematerijalnu štetu, posebno ako ta obrada može dovesti do diskriminacije, krađe identiteta ili prijevare, financijskog gubitka, štete za ugled, gubitka povjerljivosti osobnih podataka zaštićenih poslovnom tajnom, neovlaštenog obrnutog postupka pseudonimizacije, ili bilo koje druge znatne gospodarske ili društvene štete; ili ako ispitanici mogu biti uskraćeni za svoja prava i slobode ili spriječeni u obavljanju nadzora nad svojim osobnim podacima; ako se obrađuju osobni podaci koji odaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu i ako je riječ o obradi genetičkih podataka, podataka koji se odnose na zdravlje ili spolni život ili kaznene osude i kažnjiva djela ili povezane sigurnosne mjere; ako se procjenjuju osobni aspekti, osobito analiza ili predviđanje aspekata u vezi s učinkom na poslu, ekonomskim stanjem, zdravljem, osobnim preferencijama ili interesima, pouzdanošću ili ponašanjem, lokacijom ili kretanjem kako bi se izradili ili upotrebljavali osobni profili; ako se obrađuju osobni podaci osjetljivih pojedinaca, osobito djece; ili ako obrada uključuje veliku količinu osobnih podataka i utječe na velik broj ispitanika.

[2] Članak 1061.

  • Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika!

Članak 1062.

  • (1) Pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija

sastavljeno 22.09.2021