PRIJENOSI OSOBNIH PODATAKA U TREĆE ZEMLJE

Prijenosi osobnih podataka u treće zemlje

Uvodno

Kada se osobni podaci prenose iz Unije voditeljima obrade, izvršiteljima obrade ili drugim primateljima u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, ne bi smjela biti narušena razina zaštite pojedinaca osigurana Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka (GDPR ili Uredba) u Uniji. Prijenos bi se mogao obavljati isključivo ako voditelj obrade ili izvršitelj obrade ispunjavaju uvjete utvrđene u odredbama Uredbe vezanim za prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama.

Uredbom se ne dovode se u pitanje međunarodni sporazumi sklopljeni između Unije i trećih zemalja kojima se uređuje prijenos osobnih podataka, uključujući odgovarajuće zaštitne mjere za ispitanike. Države članice mogu sklapati međunarodne sporazume koji uključuju prijenos osobnih podataka u treće zemlje ili međunarodne organizacije u onoj mjeri u kojoj takvi sporazumi ne utječu na Uredbu ili bilo koje druge odredbe prava Unije i koji uključuju odgovarajuću razinu zaštite temeljnih prava ispitanikâ.

Komisija može odlučiti s učinkom na cijelu Uniju da treća zemlja, područje ili posebni sektor u trećoj zemlji, ili međunarodna organizacija pruža odgovarajuću razinu zaštite podataka te na taj način pruža pravnu sigurnost i ujednačenost u cijeloj Uniji kad je riječ o trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji za koju se smatra da pruža takvu razinu zaštite. U takvim slučajevima prijenosi osobnih podataka u te treću zemlju ili međunarodnu organizaciju mogu se obavljati bez potrebe za dobivanjem daljnjeg ovlaštenja. Komisija također može odlučiti da povuče takvu odluku, nakon što trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji uputi obavijest i izjavu u kojoj se navode razlozi.

Treća zemlja trebala bi ponuditi jamstva kojima se osigurava primjerena razina zaštite, u načelu istovjetna onoj koja je osigurana u Uniji, posebno kada se osobni podaci obrađuju u jednom ili više određenih sektora.

Konkretno, treća zemlja trebala bi osigurati učinkovit neovisan nadzor zaštite podataka te mehanizme suradnje s tijelima država članica za zaštitu podataka dok bi ispitanici trebali imati učinkovita i ostvariva prava te učinkovitu upravnu i sudsku zaštitu.

Komisija može utvrditi da treća zemlja, područje ili posebni sektor u trećoj zemlji, ili međunarodna organizacija više ne osiguravaju primjereni stupanj zaštite podataka. Stoga bi se prijenos osobnih podataka u tu treću zemlju ili međunarodnu organizaciju trebao zabraniti, osim ako su ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe koji se odnose na prijenose koji podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama, uključujući obvezujuća korporativna pravila, te odstupanja za posebne situacije. U tom slučaju trebalo bi predvidjeti savjetovanje između Komisije i takvih trećih zemalja ili međunarodnih organizacija. Komisija bi trebala pravodobno obavijestiti treću državu ili međunarodnu organizaciju o razlozima i započeti savjetovanja s njom kako bi se riješila situacija.

Ako nije donesena odluka o primjerenosti voditelj obrade ili izvršitelj obrade trebali bi poduzeti mjere kojima će se nadomjestiti nedostatak zaštite podataka u trećoj zemlji putem odgovarajućih zaštitnih mjera za ispitanika. Takve odgovarajuće zaštitne mjere mogu obuhvaćati uporabu obvezujućih korporativnih pravila, standardne klauzule o zaštiti podataka koje je usvojila Komisija, standardne klauzule o zaštiti podataka koje je usvojilo nadzorno tijelo ili ugovorne klauzule koje je odobrilo nadzorno tijelo.

U svakom slučaju, ako Komisija nije donijela odluku o odgovarajućoj razini zaštite podataka u trećoj zemlji, voditelj obrade ili izvršitelj obrade trebali bi iskoristiti rješenja koja ispitanicima osiguravaju ostvariva i učinkovita prava u pogledu obrade njihovih podataka u Uniji nakon što su ti podaci preneseni tako da će i dalje uživati zaštitu koju nude temeljna prava i zaštitne mjere.

Opća načela prijenosa (članak 44. Uredbe)

Svaki prijenos osobnih podataka koji se obrađuju ili su namijenjeni za obradu nakon prijenosa u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju odvija se jedino ako voditelj obrade i izvršitelj obrade djeluju u skladu s propisanim uvjetima iz Uredbe.

Prijenosi na temelju odluke o primjerenosti (članak 45.)

  1. Prijenos osobnih podataka trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji

može se dogoditi kada Komisija odluči da treća zemlja, područje, ili jedan ili više određenih sektora unutar te treće zemlje, ili međunarodna organizacija o kojoj je riječ osigurava primjerenu razinu zaštite. Takav prijenos ne zahtijeva posebno odobrenje.

Komisija nakon procjene primjerenosti stupnja zaštite može putem provedbenog akta odlučiti da treća zemlja, područje, ili jedan ili više određenih sektora unutar treće zemlje, ili međunarodna organizacija osigurava primjerenu razinu zaštite. U provedbenom aktu predviđa se mehanizam za periodično preispitivanje, najmanje svake četiri godine, kojim će se uzeti u obzir svi relevantni događaji u toj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji.

U Službenom listu Europske unije i na svojoj internetskoj stranici Komisija objavljuje popis trećih zemalja, područja i određenih sektora unutar treće zemlje i međunarodnih organizacija u pogledu kojih je donijela odluku da ne osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite ili da je više ne osiguravaju.

Popis zemalja s adekvatnom razinom zaštite dostupan je na

http://ec.europa.eu/justice/data-protection/international-transfers/adequacy/index_en.htm

(Commission decisions on the adequacy of the protection of personal data in third countries )

Također vidi komunikaciju Komisije od 10.01.2017.:

http://ec.europa.eu/newsroom/document.cfm?doc_id=41157

Prijenosi koji podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama (Članak 46.)

Ako nije donesena odluka o postojanju primjerene razine zaštite, voditelj obrade ili izvršitelj obrade trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji osobne podatke mogu prenijeti samo ako je voditelj obrade ili izvršitelj obrade predvidio odgovarajuće zaštitne mjere i pod uvjetom da su ispitanicima na raspolaganju provediva prava i učinkovita sudska zaštita.

Odgovarajuće zaštitne mjere mogu, bez potrebe za ikakvim posebnim ovlaštenjem nadzornog tijela, pružati:

(a) pravno obvezujući i provedivi instrument između tijela javne vlasti ili javnih tijela;

(b) obvezujuća korporativna pravila u skladu s člankom 47.;

(c) standardne klauzule o zaštiti podataka koje donosi Komisija

(d) standardne klauzule o zaštiti podataka koje donosi nadzorno tijelo i koje Komisija odobrava

(e) odobreni kodeks ponašanja

(f) odobreni mehanizam certificiranja

Pod uvjetom da to odobri nadležno nadzorno tijelo, odgovarajuće zaštitne mjere iz stavka 1. konkretno mogu pružiti i:

(a) ugovorne klauzule između voditelja obrade ili izvršitelja obrade i voditelja obrade, izvršitelja obrade ili primatelja osobnih podataka u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji; ili

(b) odredbe koje treba unijeti u administrativne dogovore između tijela javne vlasti ili javnih tijela i koja sadrže provediva i djelotvorna prava ispitanika.

Odstupanja za posebne situacije (Članak 49.)

Ako ne postoji odluka o primjerenosti ili odgovarajuće zaštitne mjere što uključuje obvezujuća korporativna pravila, prijenos ili skup prijenosa osobnih podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju ostvaruje se samo pod jednim od sljedećih uvjeta:

(a) ispitanik je izričito pristao na predloženi prijenos nakon što je bio obaviješten o mogućim rizicima takvih prijenosa za ispitanika zbog nepostojanja odluke o primjerenosti i odgovarajućih zaštitnih mjera;

(b) prijenos je nužan za izvršavanje ugovora između ispitanika i voditelja obrade ili provedbu predugovornih mjera na zahtjev ispitanika;

(c) prijenos je nužan radi sklapanja ili izvršavanja ugovora sklopljenog u interesu ispitanika između voditelja obrade i druge fizičke ili pravne osobe;

(d) prijenos je nužan iz važnih razloga javnog interesa;

(e) prijenos je nužan za postavljanje, ostvarivanje ili obranu pravnih zahtjeva;

(f) prijenos je nužan za zaštitu životno važnih interesa ispitanika ili drugih osoba ako ispitanik fizički ili pravno ne može dati privolu;

(g) prijenos se obavlja iz registra koji prema pravu Unije ili pravu države članice služi pružanju informacija javnosti i koji je otvoren na uvid javnosti ili bilo kojoj osobi koja može dokazati neki opravdani interes, ali samo u mjeri u kojoj su ispunjeni uvjeti propisani u pravu Unije ili pravu države članice za uvid u tom posebnom slučaju.

Ako nije donesena odluka o primjerenosti, pravo Unije ili pravo države članice mogu, iz važnih razloga javnog interesa, izričito odrediti ograničenja prijenosa određenih kategorija osobnih podataka trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji. Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o takvim odredbama.